Što mogu kao roditelj učiniti kad primijetim da postoje neke teškoće PAŽNJE I KONCENTRACIJE kod djeteta?

S novom školskom godinom krenuli su i novi radni zadaci, puno obaveza, domaćih zadaća, učenja, ispita. U današnjem ubrzanom svijetu, gdje smo izloženi mnogobrojnim podražajima često nam se teško fokusirati na jednu aktivnost, na jedan zadatak, jedan predmet. Tada govorimo o pažnji. Pažnja nam pomaže da u moru podražaju znamo prepoznati bitne od nebitnih informacija u određenom trenutku. Kada govorimo o vještini održavanja te pažnje na neko određeno vrijeme govorimo o koncentraciji. Što je vrijeme duže da smo aktivno održali tu pažnju time je bolja koncentracija. 

Postoje različite vrste pažnje. Usmjerena pažnja je osnovna reakcija na vanjske ili unutarnje vidne, auditivne i taktilne podražaje. Selektivna pažnja je sposobnost da se aktivno usmjerimo samo na jedan podražaj, dok druge zanemarimo. Naizmjenična pažnja je mogućnost da prebacujemo pažnju s jednog na drugi zadatak. Trajna pažnja je potrebna da bi se mogli usmjeriti na zadatak dulje vrijeme. Podijeljena pažnja nam omogućava da uspješno istovremeno izvršimo dva ili više zahtjeva (neke zadatke nesvjesno izvršavamo, dok se istovremeno svjesno usmjeravamo na drugi zadatak). 

Ako ste kod djeteta primijetili da se ne bavi zadanim zadatkom, često čini iste pogreške, 

započinje zadatak, ali ga onda nešto drugo omete pa zaboravi dovršiti ono što se od njega tražilo, da se javljaju problemi u razumijevanju te postoje poteškoće sa slušnom obradom, upute mu djeluju zbunjujuće, ne može slušati odjednom sve informacije i nije u mogućnosti pratiti složenije upute, izgleda fizički nemirno (fizički aktivno ili čak djeluje previše umorno), ima poteškoća s učenjem novih vještina, onda možemo reći da dijete ima poteškoća s pažnjom. 

Sve ovo može utjecati na kognitivni, emocionalni i ponašajni razvoj djeteta. Možemo reći da dijete npr. lošije pamti, da se zbog toga osjeća tužno ili ljuto, da se često ne snalazi u socijalnim interakcijama. Roditelji su tu da prepoznaju da se nešto događa, da budu prisutni i podrška svome djetetu. Za prvi korak navest ćemo neke od svakodnevnih aktivnosti koje roditelji mogu kod kuće raditi da pomognu razvoju pažnje i koncentracije kod djece, a da djeci to ne izgleda kao još jedan novi školski zadatak i/ili obaveza.

Možete djetetu dati da:

• Precrtava likove i boja s obraćanjem pažnje da ne prelazi rub;

• Traži razlike između slika i pronalazi skrivene likove;

• Slaže različite slagalice, puzzle;

• Zajedno razvrstavate (lego) kocke, novčiće po vrijednosti,  slažete odjeću u ormaru po boji i veličini, nižete perlice po određenom redoslijedu, skupljate sličice;

• Igrate igre razvrstavanja po nekim kriterijima, npr. “Napiši sve životinje koje imaju krila.”, igra: država – grad – rijeka i sl.

• Radi različite vježbe kombiniranja, kao što su rješavanje križaljki, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja, zanimanja;

• Promatra tijek neke radnje ili događaja, dovršava rečenice usmeno ili pismeno;

• Radi zadatke misaonog tipa npr. “Kad dođemo doma, podsjeti me da…” i slično.

Što se tiče učenja, važno je dijete naučiti kako učiti. Neke dobre navike i metode učenja su primjerice podcrtavanje/označavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje, učenje u manjim dijelovima, korištenje različitih kreativnih mnemotehnika (tehnika zapamćivanja). No ne zaboravite da je bitno povremeno stati, napraviti malu pauzu i odmoriti se, te zatim odmorniji pristupiti nastavku učenja. Za djecu slabije razvijene sposobnosti pažnje i koncentracije važno je poticati da uči pomalo, ali češće. Djeci su za početak potrebna iskustva s jednostavnijim strategijama (u prvom razredu osnovne škole dobro je da djeca koriste prste za računanje) koje će kasnije dozvati u pamćenje. Svako dijete svojim tempom sazrijeva i povećava stabilnost pažnje, odnosno nadograđuje naprednije znanje na niže razine razumijevanja.

Također, važno je da kod kuće stvorite svakodnevne rutine i pozitivne navike te budete u njima dosljedni. Neka učenje i pisanje zadaća uvijek bude na istom mjestu. Ako dijete nije u mogućnosti samo, pomozite mu izraditi plan učenja i pisanja domaćih zadaća. Pohvalite trud i napredak, a nemojte biti previše usmjereni na školske ocjene i uspjeh. U radu s djetetom slabije pažnje treba biti strpljiv, a ne sklon kritiziranju i optuživanju, a posebice kažnjavanju. Slabija pažnja je velikim dijelom izvan voljne kontrole djeteta.

Budite tu za svoje dijete, budite mu roditelj! Ako ipak primijetite da smetnje traju duže vrijeme, da nema pomaka prema boljem, da dijete je pod stresom i osjeća se tjeskobno, ne ostvaruje svoj puni potencijal i te stvari ga ometaju u svakodnevnom obavljanju aktivnosti i funkcioniranju, javite se za stručnu pomoć u našem Centru Izvor. Važno je da se na vrijeme prepoznaju smetnje i teškoće u pažnji i koncentraciji jer se razvojne vještine lakše uče i jačaju u mlađoj nego starijoj dobi.