top of page
Search

Kako prepoznati znakove anksioznih stanja kod djece?

Anksioznost predstavlja normalnu ljudsku reakciju na opasnost  i važna je jer ima funkciju očuvanja integriteta pojedinca. Dvije su vrste anksioznosti: normalna i patološka. Normalna anksioznost, koja je ujedno fiziološka ima adaptivnu funkciju za nove ili ugrožavajuće situacije. Prirodno je i poželjno da nam kroz život i odrastanje neke situacije izazovu strah. Važno je međutim kako kontrolirati taj strah i ne prepustiti mu se.


Za razliku od normalne anksioznosti, kod patološke anksioznosti ne postoji stvaranja prijetnja već se osoba/dijete boji bez nekog posebnog razloga. Istraživanja posljednjih godina pokazuju da anksiozni poremećaji pripadaju među najčešće mentalne poremećaje u dječjoj i adolescentnoj dobi. Glavna karakteristika ovih poremećaja je razvojno neprimjerena razina anksioznosti i strahova koji utječu i remete normalno funkcioniranje djeteta. Upravo zato važno je dječje strahove promatrati u kontekstu razvojnih procesa. Iako djeca jednako kao i odrasli doživljavaju emocionalna stanja depresivnosti i anksioznosti, simptomi kod djece mogu biti vrlo često drugačiji, a k tome i prikriveni. 



Kako djeca mogu manifestirati određena anksiozna stanja? Najčešće tjeskoba i anksioznost kod djece očituje se kroz navedene skrivene znakove, a to su:


  • Tjelesne tegobe: Djeca vrlo često anksioznost izražavaju kroz tjelesne i fizičke tegobe kao što su glavobolja i trbuhobolja. Međutim, ovi simptomi nerijetko se pripisuju stresu i zabrinutosti koje dijete proživljava bilo zbog školskih, bilo zbog obiteljskih ili drugih okolinskih izvora stresa.

  • Izbjegavajuća ponašanja: Očekivano je da djeca nisu zainteresirana za sve aktivnosti, ali ako se izbjegavajuća ponašanja pojavljuju prečesto možemo posumnjati da to izbjegavanje proizlazi iz straha ili nelagode koja je povezana s anksioznošću. 

  • Perfekcionizam: Iako se težnja za savršenstvom može činiti bezazlenom, u nekim slučajevima može prikriti strah od neuspjeha i potrebu za stalnim uvjeravanjem. Dijete tako nije motivirano samim zadatkom i učenjem, već izbjegavanjem neuspjeha kojeg koriste kao mehanizam za suočavanje s anksioznosti. 

  • Razdražljivost ili ljutnja: Ponekad djeca mogu anksioznost izražavati kroz ljutnju ili razdražljivost što se može pogrešno interpretirati kao problem u ponašanju. Međutim, vrlo često djeca na ovaj način pokušavaju izrazit svoju unutarnju nevolju koja ih ograničava i onemogućava u zdravom i normalnom funkcioniranju. 

  • Poteškoće s koncentracijom: Anksioznost može utjecati na koncentraciju zbog čega se često može protumačiti kao problem nedostatka pažnje. 


Obzirom na razvojnu dob i zrelost, djeca imaju smanjenu sposobnost uvida i interpretacije emocionalnih stanja i zbog toga ih često ne mogu prepoznati. K tome, komunikacijske vještine djeteta s godinama rastu pa tako većina mlađe djece nema sposobnost verbaliziranja svojih osjećaja kao što imaju odrasle osobe.  Istraživanja pokazuju da anksiozni poremećaji prethode razvoju drugih psiholoških poteškoća i poremećaja i često komorbidni s ostalim psihijatrijskim poremećajima. Anksiozni poremećaji najčešće se očituju u emocionalnim, kognitivnim, bihevioralnim i tjelesnim simptomima. Upravo zato, rano prepoznavanje i intervencija imaju ključnu ulogu u prevenciji negativnih učinaka koji ovi poremećaji i njihovi simptomi ostavljaju na daljnji razvoj te na školsko, obiteljsko i socijalno funkcioniranje djece i mladih. U ranoj dobi, ključnu ulogu u prepoznavanju poteškoća imaju roditelji jer djeca najčešće manifestiraju problematična ponašanja u obiteljskom okruženju.



LITERATURA: 


Antonini, Sara. (2016). Anksioznost u djece predškolske dobi: povezanost indikatora u dječjem crtežu i  roditeljskih procjena. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija: Zagreb.

Berk, L. E. (2015). Dječja razvojna psihologija. Naklada Slap: Jastrebarsko.

CDC. (2023). Data and Statistics on Children’s Mental Health. Preuzeto dana 23. Studenog 2023. Sa   stranice https://www.cdc.gov/childrensmentalhealth/data.html

Hollander S, Simeon D. (2006).  Anksiozni poremećaji. Naklada Slap: Jastrebarsko. 

Letica, M. (2019). Anksioznost kod djece. Diplomski rad. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. 

Poljak, M. i  Begić, D. (2016). Anksiozni poremećaji u djece i adolescenata. Socijalna psihijatrija, 44(4),  310-329.


85 views0 comments
bottom of page