Nakon dugog, toplog ljeta vrijeme je vraćanja u školske klupe. Povratak u rutinu djeci može predstavljati izazov nakon neograničenog slobodnog vremena i provođenja vremena na moru ili u vlastito kreiranim aktivnostima. Navike koju školarci stječu tijekom tri mjeseca odmora mogu postati dovoljno čvrste da se vraćanje u školsku rutinu može činiti kao velik izazov, kako djeci, tako i roditeljima.
Spavanje
Proces spavanja višestruko je promijenjen tijekom ljetnih praznika. Nakon naporne nastavne godine roditelji često nagrađuju djecu s duljim ostancima na igralištu, moru ili u igri s prijateljima te se tako ciklus spavanja mijenja. Djeca tako kasnije liježu te se i kasnije ujutro bude. Nagli povratak u naučenu rutinu spavanja koji kreće početkom nastavne godine može djeci predstavljati poteškoću te je korisno tome doskočiti na razne načine. Primjerice, nekoliko dana prije škole, korisno je raspored spavanja postupno vraćati na uobičajeno vrijeme lijeganja. Tako će školarac tjedan dana prije umjesto u 23 sata navečer, postupno lijegati u 22:30, pa 22:00 dok ne dođe do uobičajenog vremena od 21:00 sati. U prilagodbi na spavanje dobro je i prilagoditi vrijeme buđenja kako početkom školske godine školarci ne bi izmoreni kretali u školu. Buđenje se tako na isti način sukladno vremenu spavanja može pomicati s naučenog ljetnog ritma do ritma koji je ustanovljen tijekom školske godine. Ovom prilagodbom, školarci će odmorni i spremni krenuti u novu školsku godinu.
Prilagodba obavezama
Nova školska godina- nove domaće zadaće. I iako se prvi tjedni nastavne godine većinom odnose na upoznavanje s novim gradivom i novim predmetima, vraćanje u rutinu pisanja zadaća, posebno kod mlađe djece, može se činiti kao veliki izazov, posebice zbog manjka rutine obavljanja bilo kakvih obaveza tijekom ljeta. Mlađu djecu u početku možemo i poticati, dok se kod starije djece preporuča samostalnost pri organizaciji obaveza. Manjku rutine pisanja zadaća možemo doskočiti zajedničkim kupovanjem i izradom planera i razgovorom o školskim obavezama te načinu na koji se školarci mogu organizirati u odnosu na iste. Roditelji u budućnosti mogu doskočiti održavanju rutine tijekom ljeta kroz zadavanje kućanskih poslova primjerenih dobi kako bi se i tijekom ljetnih praznika školarci posvetili obavezama i održavali rutinu obavljanja radnih zadataka. Osim koristi po cijelo kućanstvo, kućanski poslovi imaju i određenu dobrobit po djetetov osjećaj samoefikasnosti te brige o sebi i okolini. Važno je poslove prilagoditi dobi te ne pretjerivati u broju zadataka. Tako predškolci mogu i sami pospremati svoje igračke i namjestiti svoj krevet, dok se nižim razredima osnovne škole već mogu prepustiti aktivnosti poput metenja i brisanja prašine. Porastom dobi kućanski poslovi se prilagođavaju, te se tako do srednje škole adolescenti već mogu pozabaviti i aktivnostima poput kuhanja, pranja posuđa i ostalih kućanskih poslova.
“Boli me trbuh, ne mogu u školu”
Poznata rečenica koju školarci izjavljuju, ponekad u kontekstu drugih somatskih tegoba predstavlja još jednu poteškoću pri odlasku u školske klupe. Iako roditelji često doživljavaju kako djeca pokušavaju izbjeći svoje obaveze, zdravstvene tegobe većinom su stvarne, te predstavljaju odgovor tijela na stres odlaska i ostanka u školi. Iako se početak godine može činiti kao samo još jedan u nizu, prilagodba na novu školsku godinu može biti zahtjevna. Važno je posebno obratiti pažnju na učenike koji upisuju peti razred, kao i srednju školu. Velike promjene koje prate učenike u tom razdoblju često izazivaju osjećaj zbunjenosti, kao i teške prilagodbe koje doprinose pojavi somatskih poteškoća, poput mučnine, glavobolje i drugih sličnih tegoba. Istraživanje Hulaev (2011) pokazuje kako 70% djece starije predškolske dobi u vrijeme upisa u školu treba psihološku pomoć i podršku. Uključivanje djece u grupni ili individualni rad može učiniti veliku razliku u doživljaju škole, kao i olakšati prilagodbu, bez obzira na dob djeteta. Ukoliko tegobe traju duže vrijeme, čak i nakon uhodavanja u školske obaveze, važno je potražiti stručnu pomoć psihologa, kako bi dijete lagodno i bez napetosti krenulo u nove pobjede.
Izazovi s kojima se školarci nose u školskom okruženju njihova su glavna preokupacija te često o njima ne vole pričati. Nježnom i poticajnom komunikacijom sa svojim školarcima možemo identificirati koje poteškoće ih muče, kako bi sigurno i spremno dočekali nove obaveze i nove izazove koje povratak u školu nudi.