top of page
Search

Kako psihološkom procjenom možemo doći do kvalitetnijeg života i još boljeg mentalnog zdravlja?

Današnje generacije izložene su životnim okolnostima koje se u mnogočemu razlikuju od života prethodnih generacija. Te okolnosti utjecale su na sve aspekte obiteljskog funkcioniranja i funkcioniranja djece. Ponajviše se te razlike uočavaju u psihološkoj domeni. Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Međutim, podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da 3 do 12% djece i mladih ima neki ozbiljni psihički poremećaj, a gotovo 20% ima neki oblik razvojnih, ponašajnih problema. Najčešći povod za hospitalizaciju u populaciji djece od 5 do 9 godina su specifični poremećaji razvoja govora i jezika, ostali poremećaji ponašanja i poremećaji u emocionalnom funkcioniranju koji se javljaju u djetinjstvu i adolescenciji, hiperaktivni poremećaji, pervazivni razvojni poremećaji te umjerene intelektualne poteškoće.


Svaki od navedenih poremećaja značajno utječe na ponašajno, emocionalno i socijalno funkcioniranje djece i mladih te na cjelokupnu obitelj i njihove međusobne interakcije. Primjerice, simptomi karakteristični djece s ADHD-om znatno utječu na kvalitetu obiteljskih odnosa, odnosa s vršnjacima, ali i remete ponašajno, emocionalno, zdravstveno i odgojno-obrazovno funkcioniranje. Iako se radi o zasebnoj dijagnozi osobe s primarnom dijagnozom vrlo često zbog težine simptoma mogu razviti i sekundarne dijagnoze koja će im dodatno otežati život. Uz jedan poremećaj može se javiti niz drugih specifičnih poteškoća koje remete njihovo funkcioniranje, a to su primjerice u slučaju ADHD-a specifične teškoće u učenju, poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji, poremećaji spavanja i različite govorno-jezične teškoće. Istraživanja sustavno pokazuju da rano prepoznavanje i dijagnostika poremećaja dovodi o značajnog poboljšanja kvalitete života oboljelih i njihovih obitelji te povećava vjerojatnost potpunog oporavka. Upravo zato iznimno je važno da se reagira čim prije, kada se kod pojedinca uoči da postoji problem koji ga onemogućava u svakodnevnom funkcioniranju i odnosima. U tome nam mnogostruko pomaže proces psihološke procjene.


Što je psihološka procjena?

Psihološka procjena obuhvaća proces identifikacije poteškoća s kojim se dijete ili adolescent trenutno suočavaju. Navedeno obuhvaća stručnu procjenu svih aspekata djetetova života uz naglasak na identifikaciju psihičkih poteškoća, procjenu kognitivnih sposobnosti, emocionalnog doživljavanja i nekih dijelova djetetove ličnosti. U procesu psihološke procjene poseban se naglasak stavlja na psihološko testiranje.


Što mogu očekivati?

Proces psihološke procjene najčešće obuhvaća uvodni intervju, ponajprije s roditeljima u kojem se zahvaća osnovna simptomatika koja se javlja kod djeteta. Psiholog u uvodnom razgovoru povezuje problematiku s obiteljskom pozadinom te procjenjuje funkcioniranje djeteta. Neke teme koje se mogu u uvodnom razgovoru pojaviti su razvojni put djeteta, usmjeravanje na socijalne odnose, genetsku pozadinu i slično uzimavši u obzir sve informacije koje psihologu mogu pomoći obuhvatiti širu sliku djetetova funkcioniranja.

Klinički intervju prvi je dio psihološke procjene. Nakon obavljenog razgovora slijedi proces psihološkog testiranja. Testiranje se vrši standardiziranim psihološkim instrumentima koji se najčešće odnose na papir-olovka način ispunjavanje zadataka. Psihološki testovi su standardizirani mjerni instrumenti, te se njima može jasno i objektivno usporediti rezultat pojedinca u odnosu na dobnu skupinu, što omogućuje i predviđanje određenih ponašanja pojedinca na temelju dobivenih rezultata. Iako se ponekad sam naziv može činiti strašan, psiholog u procesu psihološkog testiranja djeci i adolescentima kroz ponekad i zabavne zadatke čini proces lakšim i bržim. Trajanje psihološke procjene ovisi o problematici s kojom se roditelji jave, te može potrajati i po nekoliko sati. Psihološkim testiranjem zahvaćaju se razni aspekti psihičkog doživljavanja i sposobnosti poput kognitivnih funkcija (uključuju i procjenu stupnja pažnje, pamćenja i stupnja inteligencije), emocionalnog i socijalnog doživljavanja.


Obavili smo testiranje, što sad?

Nakon provedenog psihološkog testiranja slijedi čarolija sastavljanja i analiziranja dobivenih rezultata. Psiholog na temelju kliničkog intervjua i psihološkog testiranja piše mišljenje koje u povratnoj informaciji izlaže s roditeljima. Mišljenje psihologa najčešće uključuje i daljnje preporuke, bilo da se radilo o potrebi uključivanja u psihoterapijski rad ili stvaranja smjernica za školu kako bi se djetetu olakšalo funkcioniranje na svim razinama.

Kako bi djeci u ovim teškim i stresnim vremenima olakšali prilagodbu na novonastale poteškoće koje se ponekad javljaju, važno je uključiti i mišljenje stručnjaka. Psihološka procjena upravo nam nudi nezamjenjivu startnu poziciju kojom puno lakše dolazimo do cilja- kvalitetnijeg života i još boljeg mentalnog zdravlja.

175 views0 comments

Comments


bottom of page