Danas je prisutna ideologija iznimno uspješnog djeteta uvjetovana potrošačkom kulturom koja teži prestižnom statusu, bezuvjetnom uspjehu i postignućima u kojemu je ključna pobjeda, koja se promovira od najranijih dana.
Mladi i posebice djeca suočeni su s velikim izazovom u razlučivanju sadržaja pri čemu s jedne strane postaju ovisni o internetskim sadržajima, a s druge strane odvojeni od stvarnoga života koji ih počinje opterećivati svojim svakodnevnim obvezama.
Poznato je da crtani film, računalne igre i videoigre koje su s televizijom često prisutne u domu djeteta, mogu obilovati scenama nasilja i agresije koji ponekad nisu vidljivi. Reklame i crtani film usko su povezani, jer se često oglašivači koriste zanimljivim crtanim likovima, šarenim bojama i zanimljivim melodijama. Međutim, mediji osim što utječu na dijete i njegovo poimanje svijeta, utječu i na njegove međuljudske odnose, posebice vršnjačka prijateljstva. Društveni život svakog pojedinca čini pregršt interakcija koje utječu na djetetov razvoj i njegovo uspješno djelovanje u zajednici, što upućuje kako dijete od najranijih dana osjeća potrebu za prijateljstvom u kojem nalazi podršku, pomoć i gradi pozitivnu sliku o sebi.
U digitalnom vremenu odnosi djece sa svojim vršnjacima doživjeli su značajne promjene u kojima se može zamijetiti olako shvaćanja prijateljskog odnosa i ne ulaganje truda da se oni izgrade i održe. Današnjica svjedoči o sve češćem druženju djece u kojima su prisutni mobiteli ili neki drugi mediji što utječe na smanjenje komunikacije „licem u lice“ i međusobne interakcije. Stoga je česta zabrinutost oko utjecaja medija na razvoj djece nesumnjivo opravdana i razumljiva.
Dakle, osim što mediji imaju značajan utjecaj na djecu i djetinjstvo, također utječu i na roditelje. Da bi se izbjegli ili barem ublažili manipulativni utjecaji masovnih medija, roditelji, ali i svi ostali koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece i mladih, moraju biti glavni pokretači u razvijanju kritičkoga pristupa medijskim sadržajima koji prožimaju cjelokupnu društvenu stvarnost, pa tako i njihove živote i živote njihove djece već od najmlađe dobi. Velika je odgovornost na roditeljima kakve će medijske sadržaje i na koji način pustiti u svoj dom.
Digitalno vrijeme i kultura stavlja pred suvremene roditelje nove izazove i specifične probleme s kojima se oni moraju suočiti.
Postoji poveznica između utjecaja medija na djecu i medijske pismenosti roditelja jer na djecu ne utječe samo ono što se prima putem medija, nego i pasivnost okoline u kojoj djeca odrastaju (obitelj, dječji vrtić, škola). Umjesto generaliziranja ili ekstremnog odnosa prema medijima (isključivo za ili protiv nekih ili svih medija), roditelji bi trebali djecu promatrati odgovorno i kritički jer su upravo oni djeci uzor, model, pa je roditeljski odnos prema medijima za djecu neposredna orijentacija. Kako bi zaštitili djecu od štetnih utjecaja medija i pomogli njihovom zdravom razvoju, potrebno je pomoći im preuzeti kontrolu nad ekranom odnosno „djecu trebamo naučiti voljeti i otkrivati im ljepotu svakidašnjice realnog svijeta u kojem žive, kako bi mogli rasti i sazrijevati u iskustvu autentičnoga života u kojem će virtualni svijet biti samo pomagalo bez kojega se može te iz kojeg dijete uz pomoć roditelja može i zna izvući ono korisno.“
Stoga, kako danas gotovo sve svakodnevne aktivnosti uključuju korištenje nekog medija, osim uspostavljanja odnosa zdrave privrženosti, vodstva i odgovornosti važno je istaknuti izniman značaj komunikacije odnosno dijaloga unutar obitelji. Juul i Jensen (2010), naglašavaju važnost redovite zajedničke komunikacije, ali i osobnog dijaloga u kojem svaki član obitelji može slobodno govoriti o svojim osjećajima, vrijednostima i mislima što utječe na kvalitetno suočavanje s različitim potencijalnim nesporazumima te doprinosi obiteljskoj bliskosti. Značajna je uloga odraslih osoba, prije svega roditelja, dječjeg vrtića i škole pri čemu roditelji uvelike mogu utjecati na odabir sadržaja koji će dijete gledati. Stoga je vrlo važno upoznati medije i znati primjenjivati njihovu korisnost za dijete.
U svijetu koji je umotan u mrežu tehnologije, djeci je potrebna sigurnost, otvoren, iskren dijalog i stvarna prisutnost roditelja. Komunikacija uz pomoć moderne tehnologije ne bi smjela zamijeniti tradicionalne oblike komunikacija, iako može biti njen važan dodatak.
Izvori:
Juul, J., Jensen, H. (2010). Od poslušnosti do odgovornosti. Zagreb: Naklada Pelago.
Knezović, K., Maksimović, I. (2016), Manipulativna moć masovnih medija i etičke upitnosti njihova utjecaja na dijete. Diacovensia, 24 (4): 645-666. dostupno na: https://hrcak.srce.hr/clanak/252717
Bilić i Buljan Ajelić (2018). Odgojni utjecaji i izazovi odrastanja u digitalnom vremenu.
Comments