Grupna psihodrama s adolescentima – podrška pozitivnom razvoju

Adolescencija je razdoblje intenzivnog razvoja identiteta, emocionalnih sposobnosti i odnosa s vršnjacima. Mladi se suočavaju s potrebom za pripadanjem, vršnjačkim pritiskom, konfliktima i pitanjima vlastite vrijednosti. Grupna psihodrama pruža siguran prostor u kojem ta iskustva mogu istraživati kroz akciju, odnose i refleksiju. Psihodrama, koju je razvio Jacob Levy Moreno, temelji se na učenju kroz iskustvo, spontanost i kreativnost (Moreno, 1946). Umjesto da o određenoj situaciji samo razgovara, adolescent je može prikazati, isprobati različite načine reagiranja i sagledati je iz perspektive drugih. Takav pristup povezuje iskustvo i refleksiju te je u skladu s konceptom iskustvenog učenja (Kolb, 1984).

Grupni proces i osjećaj pripadanja

Posebna vrijednost grupne psihodrame proizlazi iz mogućnosti učenja kroz odnose s vršnjacima. Grupa postaje prostor u kojem adolescent može iskusiti prihvaćenost, pripadanje i međusobnu podršku. Kroz zajedničke aktivnosti mladi prepoznaju da i drugi imaju slične dileme, nesigurnosti i iskustva. Istraživanje Orkibija i suradnika (2017) pokazalo je da je grupna psihodrama kod adolescenata bila povezana s poboljšanjem različitih aspekata samopoimanja i smanjenjem usamljenosti. Autori su također zabilježili promjene u načinu sudjelovanja adolescenata tijekom psihodramskog procesa.

Identitet i istraživanje različitih uloga

Psihodrama adolescentima omogućuje istraživanje različitih aspekata identiteta kroz uloge. Mladi mogu isprobati kako je biti u različitim odnosima i situacijama te istražiti različite načine reagiranja. Posebno je značajna zamjena uloga, kojom adolescent privremeno preuzima perspektivu druge osobe. Takvo iskustvo može pridonijeti razvoju empatije, razumijevanju međuljudskih odnosa i fleksibilnijem sagledavanju konfliktnih situacija (Moreno, 1946; Blatner, 1996).

Emocije, komunikacija i socijalne vještine

Psihodrama omogućuje adolescentima da emocije ne samo verbaliziraju nego ih istraže kroz akciju, pokret i odnos. Kroz prikazivanje situacija mogu uvježbavati izražavanje osjećaja, postavljanje granica, rješavanje sukoba, aktivno slušanje i različite načine komunikacije. Sustavna istraživanja pokazuju potencijal psihodrame u području emocionalnog i socijalnog funkcioniranja djece i adolescenata, uključujući emocionalnu obradu, socijalne vještine, interpersonalno funkcioniranje i razvoj novih strategija suočavanja (Kipper & Ritchie, 2018; Okružnik Želalić i sur., 2026).

Psihodrama i pozitivni razvoj adolescenata

Psihodrama može podržati pozitivni razvoj adolescenata jer povezuje akciju, emociju, odnos i refleksiju. Kroz iskustvo mladi mogu razvijati emocionalnu pismenost, empatiju, komunikacijske vještine, kreativnost, fleksibilnost i osjećaj osobne kompetentnosti. Važna je i mogućnost da se određena situacija ponovno odigra na drugačiji način. Adolescent tako može istražiti pitanje: „Što bih mogao učiniti drugačije?“. Upravo prostor za eksperimentiranje s novim odgovorima predstavlja jednu od važnih razvojnih vrijednosti psihodrame.

Psihodramu stoga možemo promatrati kao iskustveni pristup koji može podržati pozitivne razvojne procese tijekom adolescencije, osobito kroz iskustvo odnosa, pripadanja, aktivnog sudjelovanja i mogućnost isprobavanja novih načina ponašanja.

Otvorene su prijave za uključivanje adolescenata u grupne radionice psihodrame, planirane od listopada u našem Centru na zapadu, Ozaljska 74.

Za više informacija i prijave na e-mail centar.izvorzg@gmail.com.

Literatura

Blatner, A. (1996). Acting-in: Practical applications of psychodramatic methods (3rd ed.). Springer Publishing Company.

Karp, M., Holmes, P., & Bradshaw Tauvon, K. (Eds.). (1998). The handbook of psychodrama. Routledge.

Kipper, D. A., & Ritchie, T. D. (2018). The effectiveness of psychodramatic techniques: A systematic review. Frontiers in Psychology, 9, 1263. 

Kolb, D. A. (1984). Experiential learning: Experience as the source of learning and development. Prentice Hall.

Moreno, J. L. (1946). Psychodrama (Vol. 1). Beacon House.

Moreno, J. L. (1953). Who shall survive? Foundations of sociometry, group psychotherapy, and sociodrama (2nd ed.). Beacon House.

Okružnik Želalić, M., Lederer, P., Visković, P., Horvat, D., Majić, G., & Begovac, I. (2026). The use of psychodrama in children and adolescents. Medicina Fluminensis, 62(2), 153–161.

Orkibi, H., Azoulay, B., Snir, S., & Regev, D. (2017). In-session behaviours and adolescents' self-concept and loneliness: A psychodrama process–outcome study. Clinical Psychology & Psychotherapy, 24, 1455–1463.